<<< NASLOVNA

 
 

Decembar 2006 - Broj 7

 

 TEMA BROJA: PROBLEMI I IZAZOVI TRANZICIONE PRAVDE U

 REGIONU

 • JAČANJE REGIONALNOG PARTNERSTVA
 • Prof. dr Bogoljub Milosavljević, ZAKONSKO PROČIŠĆAVANJE
 • Nenad Dimitrijević, PUT KOJIM SE TEŠKO IDE
 • Siniša Važić, KA JASNIM ODGOVORIMA I PRECIZNIM STAVOVIMA
 • Ranko Marijan, CIVILIZACIJSKA POTREBA
 • Meddžida Kreso, PERSONALIZOVANJE KRIVICE
 • Ana Kron, PRAVO NA ISTINU
 • Drinka Gojković, ALTERNATIVNI I DOPUNSKI MODEL TRANZICIONE  

   PRAVDE
 • Nerma Jelačić, PRECIZIRATI ULOGE
 • Mark Osiel, KOMANDNA ODGOVORNOST I UČEŠĆE U PODUHVATU


INTERVJU BROJA
• Vera Ninić, PUTOKAZI KA EVROPI


PUT KA PRAVDI
• Prof. dr Momčilo Grubač, DISKRIMINATORSKE, DAKLE PROTIVUSTAVNE
• Dorotea Čarnić, ODGOVORNO PREVLADAVANJE VREMENA


SUOČAVANJE
• Bojan Lapčević, ZLOČIN KOJI NIJE ZASTAREO
• Tamara Kaliterna, SUVERENITET NE AMNESTIRA


TRIBUNAL U HAGU
• PROCENA DOKAZA


MEDIJI I ZLOČINI
• Vera Ninić, VOLIM DA ISTRAŽUJEM ISPOD POVRŠINE


DOKUMENTI I PROJEKTI
• Ljiljana Hellman, SUZBIJANJE NEKAŽNJIVOSTI
• Redakcija, POVODOM PRVE GODIŠNJICE ČASOPISA »PRAVDA U TRANZICIJI – SUOČAVANJA«
• GOVOR AMBASADORA HANS OLA URSTADA, ŠEFA MISIJE OEBS U SRBIJI NA PRIJEMU POVODOM OBELEŽAVANJA GODIŠNJICE MAGAZINA „PRAVDA U TRANZICIJI“


HRONOLOGIJA
• HRONOLOGIJA DOGAĐAJA: 28.SEPTEMBAR - 5. DECEMBAR 2006.

 UVOD

 

2003.

Tokom Letnje škole Tranzicione pravde za predstavnike parlamenata i pravosuđa u regionu, koju je Program za razvoj UN organizovao letos u Igalu, prof. dr Bogoljub Milosavljević podsetio je da je još maja 2003. godine u Srbiji donet Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, kao jedini lustracioni zakon u regionu, «ali za njegovo sprovođenje, od tada pa do danas, nema političke volje». «Mlade demokratije koje se ne oslobode tereta prošlosti mogu potonuti u vladavinu oligarhije umesto demokratiju, u organizovani kriminal umesto vladavinu prava. Stare snage mogu držati u rukama ekonomiju, snage bezbednosti i druge poluge moći i kočiti demokratski proces».

Tako stvarno i tako uznemirujuće. To je ona «najjača karika» otpora procesu tranzicione pravde o kojoj se, iz dana u dan, govori kao o propuštenoj prilici. Jer, svrha lustracije, podseća profesor Milosavljević, nije u kažnjavanju već u onemogućavanju onih koji su kršili ljudska prava da ponovo zauzimaju položaje sa kojih bi to mogli da iznova čine. «Oni su pretnja poretku zasnovanom na vladavini prava i procesu demokratizacije; to mora biti jedini razlog lustracije».

S druge strane, iste 2003. godine, ustanovljeni su mehanizmi podrške tranzicionoj pravdi, poluge tog procesa. To su moderni zakoni među koje svakako spadaju oni koji su omogućili formiranje specijalnih organa kakvi su tužilaštva i sudovi za ratne zločine i organizovani kriminal. Upliv političke (ne)volje u njihov rad pune tri godine ambicija je svakog političara koji smatra da treba da se izjasni o suštini svog delovanja.

Zbog pravno nerešenog pitanja diskontinuiteta, proklamovani nezavisni položaj svakog tužioca i svakog sudije stvar je, pre svega, moralne snage, ličnog napora i ličnog dostojanstva. Takvih, na sreću, ima i oni su najjača institucionalna podrška tranzicionoj pravdi.

Na prvu godišnjicu «Pravde u tranziciji» zadovoljstvo je konstatovati da su mnogi od njih imali svoju reč u ovom časopisu.
 

Jasna Šarčević - Janković
 

 

Copyright © Pravda u tranziciji 2005