<<< NASLOVNA

 
 

Maj 2011 - Broj 16

 

 TEMA BROJA: REFORMA PRAVOSUĐA

 • Odgovor na potrebe domaćih pravosuđa
 • Stvaranje “živog dokumenta”
 • Intenzivirati suđenja za ratne zločine
 • Milica Vukotić, Zaštita na prvom mestu
 • Jelena Vladisavljev, Neprocenjiva svedočanstva običnih ljudi
 • Mario Krešić, Strateški prioritet reforme pravosuđa


TRIBUNAL U HAGU
• Demografija rata


REGION I SVET
• Pravda sa neoprostivim zakašnjenjem
• Teško nasleđe


DRUGI PIŠU
• Bojan Bilbija, Višnja Dugalić, Novinarstvo i odgovornost
• Srđan Janković, Petar Komnenić, Za porodice deportovanih presuda poražavajuća


DOKUMENTI I PROJEKTI
• Novinari su čuvari demokratije
• Zaštita svedoka siguran korak ka boljoj regionalnoj saradnji
• Metle umesto rešetaka


SUDSKA PRAKSA
• Pregled pravnosnažnih presuda


HRONOLOGIJA
• HRONOLOGIJA DOGAĐAJA: 31. januar 2011. – 19. maj 2011.

 

 UVOD

 

Naše dvorište

Hronologija događaja je neumoljiv dosije vremena. U „Pravdi u tranziciji“ ona je svedočanstvo o društvenim procesima i svakako će biti deo pravosudne istorije čovečanstva kada su u pitanju ratni zločini i ambijent u kojem se sa njima suočavalo.

Peter Egner je umro u 89. godini, nedaleko od Sijetla u SAD. Daleko od pravde, osumnjičen da je kao pripadnik nacističkih okupatorskih snaga za vreme Drugog svetskog rata u Srbiji krajem 1941. godine učestvovao u ubistvu oko 17.000 ljudi. A Pravda mu je bila nadomak jer je Ministarstvo pravde SAD podnelo tužbu protiv njega još 2008. godine tražeći da mu se oduzme državljanstvo. Tako bi se stvorili uslovi za njegovo izručenje Srbiji koja je aprila prošle godine izdala međunarodni nalog za njegovo hapšenje, a krajem godine je i formalno zatražila Egnerovo izručenje.

Na kraju naše Hronlogije pišemo vest da je u Budimpešti nastavljeno suđenje Šandoru Kepiru čijem početku je prisustvovao i naš tužilac za ratne zločine. Ovaj čovek, je dočekao 96. - u godinu pod teretom optužbi da je 1942. godine počinio zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima u Novom Sadu, I sada, sudski utvrđeno da je dovoljno zdrav da prati postupak, mora da se suoči sa svojom odgovornošću. Tvrdi da nije kriv za ono što mu se stavlja na teret, sedi u invalidskim kolicima i nosi velike slušalice.

I Milan Lukić je, kao i on, pod teretom monstruoznih zločina pokušao da živi mirno i bogato pronađe u Argentini, ali je u njegovom slučaju Pravda bila brža. I u slučaju Ante Gotovine. Sat pravde neumitno otkucava vreme za Ratka Mladića I za Gorana Hadžića.

Sudija Siniša Važić kaže da bi suđenja za ratne zločine trebalo intenzvirati jer je to, jednostavno, pitanje živih ljudi.

To je poruka koju svakako treba u vrstiti u evropsku agendu domaćih zadataka gde je već jasno podvučeno sledeće: reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Na borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina u regionu sve masovnije uključuju se i političari u Srbiji i to je dobar znak.

Tema ovog broja je velika, naizgled opšta, ali puna izazova: Pravda I ratni zločini. Tako se zove projekat OEBS-a, Evropske komisije i Haškog tribunala koji je okupio vrhunske mlade pravnike u celom regionu kako bi se ubrzali prosesi za ratne zločine i doprinelo njihovom kvalitetu.

Ima jedna izjava izrečena u Srbiji u ovom odeljku Hronologije koja bi mogla biti moto naše tranzicione pravde: “Ljudi nisu brojevi. Svaka žrtva imala je svoj život, ljubav, nadu. Zato svaka smrt na Balkanu zaslužuje ime i prezime, svaki zločinac zaslužuje kaznu, a svaki građanin istinu i pravdu. Samo tako imaćemo mir i zajedničku budućnost. Zbog toga sam u ime Pokrajinske vlade potpisao ovu inicijativu” – rekao je Bojan Pajtić novinarima nakon potpisivanja inicijative za REKOM.

Sad više nemamo kud.

Jasna Šarčević - Janković

 

 

Copyright © Pravda u tranziciji 2005